Stranica iz dnevnika jedne carobnice...
Stapic kao stapic. Kad ga uzmes u ruku svaki je caroban, ako imas magiju u ruci. Prava CAROBNICA vrlo lako od obicne grancice izvuce maksimum.. i od ruze napravi trn.
U srednjem veku je mozda bilo malo teze ali danas sa ovakvom bazom ideja i podataka dostupnom u samo jednom kliku, pih dosadno. Abrakadabra hokus pokus dva pokreta rukom i iz sesira ocas posla izleti, zec...
Danas je na ceni ovakva jeftina magija... Sto vise drustvo napreduje magija nazaduje.
Ali vreme neumitno tece i tocak vremena se polako ali sigurno okrece. Treba samo biti strpljiv i docekati pun krug, a onda se vraca mracno doba.. Ponovo lomace, pacovi, zaraze, smrad, jahanje metli, zurke svaki dan... milina. Raj na zemlji...
Samo da vec jednom pocne taj TRECI SVETSKI RAT...
Uzbudjenje
Vezane su mi ruke. Kako misli da je dodirnem. Stajala je naslonjena na dovratak, desne noge blago povijene u kolenu. Kao kad prstima prolazis kroz kosu tako su se zraci probijali kroz njenu kosulju i mrsili senke na podu. Mogao sam prosto da vidim miris njenog tela. Disala je ubrzano. Osmeh joj je polako klizio preko usana. Uzivala je. Polako ispusti oblacic dima kroz polu otvorena usta i ponovo prinese cigaretu usnama. Uhvatih na momenat njen pogled. Vatra je sad gorela i u njenim ocima. Uglovi ociju bili su joj vlazni... Uzbudjenje. Disala je sve brze, grudi su se sve brze dizale kao da su htele da probiju obruc kosulje i pobegnu na slobodu. Da pobegnu pravo u topao zagrljaj moga pogleda. Polako se pomeri i kao senka preklizi preko sobe, prosavsi tik uz mene blago mi dodirnu rame kukovima. Kako samo mirise... Stala je tacno iza mene polako prisavsi tik uz ledja. Osetih njene grudi na potiljku. Uzivala je gledajuci kako uzbudjenje raste. Sve jace mi je bubnjalo u glavi. Oh ne, previse mi puls ubrzava. Ne sad, neee. Prekasno je bilo. Pritisak je naglo skocio i transformacija je bila munjevita. Jednog trena bio sam lutka a vec sledeceg postadoh zver krvavih usta. Krv slatka krv... Ne treba dirati lava dok spava, bar ne ove noci. Pun je mesec.... Auuuu
Šljis, šljas, šljus
Uzeh u ruke čvornovato držalje od motike i njome opalih svom snagom po
zemlji. Čvong. Odskoči od zemlje motika i pljas po meni. Busen koji sam
gađao promašio sam u celosti ali nogu koja nije bila ni u daljem planu
pogodih u maniru pravog profesinalca.
Sad kao pravi Džon Vejn,
šepam okolo, ispijam viskije da utopim bol i sanjam o konju da me na
svojim leđima odnese što dalje od ove proklete prerije...