Da li mi verujete
U nedelju, nakon provedenih dva dana na nekoj žurci u NS, oko 3 sata ujutro naleteo sam na komšiju sa trećeg sprata naslonjenog na banderu na parkingu ispred zgrade. lako obučen sa cigaretom u ustima i flašom piva šerecki me je gledao... "Ooo komšija"... reče on, "jel se to iz kafane vraćaš..?" "jok, iz biblioteke..." odgovorih mu polupripito..."a vidim i ti čitaš... jel to Tolstojevski?"... upitah ga "a ne" brecnu se on.. " ja sam prozapadni čovek, isključivo CARLSBukovski... nego kako je bilo u lovu...m, imali što?" upita on... "pa na kukuruz još tako tako al na glistu ni da pipne..." promumlah ; "pa jesili bar ti pipno, mislim ne glistu nego ribicu.." osmehnu se on.. Pošto videh da će ova beseda da potraje osmehnuh mu se potvrdno i zamakoh za ćošak uz objašnjenje da idem i ja po pivo. Na svu sreću on osta zakovan za banderu. Sutra ujutra oko 13h, keva me probudi za ručak. Naravno burazer je već bio za stolom. I dok sam se borio sa supom ispričah mu jutrošnji događaj i susret sa komšom. U silnoj želji da što bolje prikrijem mamurluk, tek nakon 10min sam primetio da su njih dvoje prestali da jedu i u čudu me gledaju. Pomislih, šta je sad? Da mi ne viri rezanac iz nosa. Keva bleda u licu nešto je mucala, a burazer me sa nevericom upita... "šta pričaš čoveče, pa njega je u petak na noć neka budala zakucala kecom za banderu...." Da li mi verujete....?