Slabosti, ime ti je...
Otvorio sam danas novu teglu. I turio prst do kraja. Nije bio pekmez vec Nutela.
Otvorio poklopac, skinuo foliju i kad tamo. Sljas, savrseno ravna povrsina smedje mase na cijoj povrsini se presijava svetlost. Gledame i kao da mi govori.... probaj, zaroni, hajde...
Na momenat sam se uzdrzavao. Ipak imam toliko sad godina zivota i deca vise komada iza sebe ali... Glas se samo javio negde iza ociju.. Ma daj sto da ne... oko je zaigralo, misao poletela i ruka sama krenula.
Nakon sto sam u slast oblizao prst okrenuo sam se skruseno da pogledam da li me je neko od dece video... Patres familias. Na svu srecu nije. Zlobno vrnuh poklopac i tihu izadjoh iz kuhinje.
Ej slabosti, ime ti je Nutela...